TextAS

Jutros sam bljesnuo na suncu kao fosil sa prepolovljene vrlo stare stijene.

Svaka njiva je ovdje groblje i to višestruko; sve nekropola nad nekropolom, onako

kako su se rađali i umirali razni stanovnici u toku stoljeća, epoha za epohom, naraštaj

za naraštajem. Eto kako se lešina prethodno zakopana u dubinu zemlje uzvere

poput alpiniste na svoj nadgrobni kamen.

A treba drugačije: planine da se dižu iz zemlje onako kako se diže moj grudni koš.

I ja da stojim postojano kano klisurina, i zalud bio ponor pakla.

Jer nisam ni ja momak loš.